Kao hartiju staru vjetar me bacao
…
Tvoje sam ruke drugom darovao
Na pruzene dlanove snijeg mi zapadao
Sinoc, sa molitve kad sam se vracao
Pocijepanim rubom kosulje srce sam svezao
Da te ne bih dozivao, da ti ne bih priznao
Moja si oaza, moja si pustinja.
3 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
opaaa
ah ta ljubav, usunja se bez kucanja, u srce, ha ? 😀
Opaa veset. Virus te nije zaobišao. 🙂
koga to moze zaobic taj virus 🙂